Nevidljiva ruka u lancima

Na slobodnom tržištu cijene su deflacijske, što znači da roba s vremenom postaje jeftinija.

Godine 1776. škotski filozof Adam Smith predstavio je koncept koji će oblikovati ekonomsko razmišljanje stoljećima: Nevidljivu ruku. U svom djelu Bogatstvo naroda, Smith je tvrdio da pojedinci koji slijede vlastiti ekonomski interes nehotice doprinose općem dobru društva. Pekar peče kruh ne iz altruizma, već da bi zaradio za život. Drugi pekar dolazi kako bi se natjecao za kupce. Organska konkurencija tjera obojicu da proizvode najbolji mogući proizvod po najnižoj mogućoj cijeni. Bez ikakvog središnjeg planera koji bi usmjeravao proces, tržište se samoorganizira kako bi učinkovito raspodijelilo resurse i zadovoljilo potrebe potrošača.

Ovaj elegantni mehanizam, spontani poredak koji proizlazi iz milijuna slobodnih pojedinaca koji obavljaju dobrovoljne razmjene, stvorio je više prosperiteta, izvukao više ljudi iz siromaštva i proizveo više inovacija nego bilo koja planirana ekonomija u povijesti. Ali Nevidljiva ruka zahtijeva jedan kritičan uvjet za pravilno funkcioniranje: pošten novac. Kada središnji entitet može beskonačno reproducirati valutu, deflacijski ekosustav Nevidljive ruke, gdje roba prirodno postaje jeftinija s vremenom kroz konkurenciju i inovacije, zamjenjuje se inflacijskim ekosustavom Nevidljivog jaza. Novac u našim novčanicima propada s vremenom jer ga središnji entitet tiska više kako bi održao ciklus duga. Cijene rastu ne zato što je roba postala vrednija, već zato što je mjerna jedinica obezvrijeđena.

U ovom korumpiranom okruženju, slobodno tržište prestaje biti slobodno. Poduzeća se više ne natječu prvenstveno na temelju zasluga, inovacija i stvarne vrijednosti. Natječu se za pristup jeftinom kapitalu, državnim ugovorima i blizini tiskanja novca. To dovodi do onoga što ekonomisti nazivaju zombi poduzeća, poduzeća koja ostvaruju nedovoljnu dobit za servisiranje svojih dugova, ali ostaju živa zahvaljujući umjetno niskim kamatnim stopama i kontinuiranom ubrizgavanju novonastalog novca u financijski sustav.

Ova zombi poduzeća crpe resurse iz produktivnih sektora, guše istinske inovacije i stvaraju napuhano, krhko gospodarstvo izgrađeno na papirnatim obećanjima. U svijetu fiducijarnog novca, financijske igre su važnije od stvaranja stvarne vrijednosti. Vještine koje se najviše nagrađuju nisu inženjerstvo, znanost ili obrtništvo, već financijsko inženjerstvo, umijeće izvlačenja bogatstva iz sustava dizajniranog da nagrađuje izvlačenje umjesto proizvodnje.

Bitcoin je jedini oblik novca koji može vratiti Nevidljivu ruku Adama Smitha u punu funkciju. Budući da se njegova ponuda ne može manipulirati, budući da se njegova pravila primjenjuju jednako na sve sudionike i budući da nameće stvarne troškove za prijevaru i nepoštenje, Bitcoin stvara uvjete za istinski slobodno tržište, ono gdje cijene odražavaju stvarnu ponudu i potražnju, gdje konkurencija potiče istinsko poboljšanje i gdje deflacijski pritisak inovacija koristi potrošačima umjesto da ga apsorbira monetarna ekspanzija. Na Bitcoin standardu, Nevidljiva ruka je oslobođena.