Nevidljiva ruka u lancima

Na slobodnom tržištu, cijene su deflatorne, što znači da roba s vremenom postaje jeftinija.

Godine 1776. škotski filozof Adam Smith predstavio je koncept koji će oblikovati ekonomsko razmišljanje stoljećima: Nevidljivu ruku. U svom djelu Bogatstvo naroda, Smith je tvrdio da pojedinci koji slijede vlastiti ekonomski interes nehotice doprinose općem dobru društva. Pekar peče hljeb ne iz altruizma, već da bi zaradio za život. Drugi pekar dolazi da se takmiči za kupce. Organska konkurencija tjera obojicu da proizvode najbolji mogući proizvod po najnižoj mogućoj cijeni. Bez ikakvog centralnog planera koji usmjerava proces, tržište se samoorganizira kako bi efikasno raspodijelilo resurse i zadovoljilo potrebe potrošača.

Ovaj elegantni mehanizam, spontani poredak koji proizlazi iz miliona slobodnih pojedinaca koji vrše dobrovoljne razmjene, generisao je više prosperiteta, izvukao više ljudi iz siromaštva i proizveo više inovacija nego bilo koja planirana ekonomija u historiji. Ali Nevidljiva ruka zahtijeva jedan kritičan uslov da bi pravilno funkcionisala: zdrav novac. Kada centralni entitet može beskonačno replicirati valutu, deflatorni ekosistem Nevidljive ruke, gdje roba prirodno postaje jeftinija s vremenom kroz konkurenciju i inovacije, zamjenjuje se inflatornim ekosistemom nevidljivog jaza. Novac u našim novčanicima propada s vremenom jer ga centralni entitet štampa više kako bi održao ciklus duga. Cijene rastu ne zato što je roba postala vrednija, već zato što je obračunska jedinica obezvrijeđena.

U ovom korumpiranom okruženju, slobodno tržište prestaje biti slobodno. Preduzeća se više ne takmiče prvenstveno na osnovu zasluga, inovacija i istinskog stvaranja vrijednosti. Ona se takmiče za pristup jeftinom kapitalu, vladinim ugovorima i blizini štampača novca. To dovodi do onoga što ekonomisti nazivaju zombi kompanijama: preduzeća koja generišu nedovoljan profit za servisiranje svojih dugova, ali ostaju živa zahvaljujući vještački niskim kamatnim stopama i kontinuiranom ubrizgavanju novonastalog novca u finansijski sistem.

Ove zombi kompanije iscrpljuju resurse iz produktivnih sektora, potiskuju istinske inovacije i stvaraju napuhanu, krhku ekonomiju izgrađenu na papirnim obećanjima. U fiat svijetu, finansijske igre su važnije od stvarne kreacije vrijednosti. Vještine koje su najviše nagrađene nisu inženjering, nauka ili zanatstvo, već finansijski inženjering, umjetnost izvlačenja bogatstva iz sistema dizajniranog da nagrađuje ekstrakciju umjesto proizvodnje.

Bitcoin je jedini oblik novca koji može vratiti Nevidljivu ruku Adama Smitha u punu funkciju. Budući da se njegova ponuda ne može manipulisati, jer se njegova pravila jednako primjenjuju na sve učesnike, i jer nameće stvarne troškove za prevaru i nepoštenje, Bitcoin stvara uslove za istinski slobodno tržište, ono gdje cijene odražavaju stvarnu ponudu i potražnju, gdje konkurencija pokreće istinsko poboljšanje, i gdje je deflatorni pritisak inovacija dozvoljen da koristi potrošačima umjesto da bude apsorbovan monetarnom ekspanzijom. Na Bitcoin standardu, Nevidljiva ruka je oslobođena.