Veliko redefiniranje cijena

„Bitcoin nije tvrtka. Nije dionica. To je imovina u kibernetičkom prostoru. Kupiti Bitcoin danas je kao kupiti gradski blok na Manhattanu prije nego što je itko shvatio što će Manhattan postati.“

Svaka imovina na svijetu prolazi kroz proces revalorizacije. Većina ljudi to još ne vidi jer se revalorizacija događa usporeno, mjereno ne danima, već desetljećima. Ali obrazac je već čitljiv za svakoga tko je spreman pogledati.

Većinu ljudske povijesti, pohranjivanje vrijednosti značilo je pohranjivanje nečeg fizičkog. Kupovao si zemlju jer se zemlja nije mogla tiskati. Kupovao si zlato jer se zlato nije moglo krivotvoriti. Kupovao si nekretnine u velikim gradovima jer je ponuda poželjnih lokacija bila fiksna, a potražnja je rasla. To su bila nesavršena rješenja za trajni problem: kako sačuvati plodove svog rada kroz vrijeme?

Svaki od njih nosio je troškove. Zlato se moralo čuvati. Zemlja se morala održavati. Nekretnine su zahtijevale stanare, poreze, osiguranje, popravke. Ali to su bile najbolje dostupne opcije jer se sam monetarni sustav nije mogao smatrati pouzdanim za očuvanje vrijednosti.

Bitcoin u potpunosti mijenja jednadžbu. Po prvi put u povijesti postoji imovina koja je dokazivo oskudna, beskonačno djeljiva, globalno prenosiva brzinom svjetlosti, u samostalnom skrbništvu bez rizika druge ugovorne strane i osigurana najvećom računalnom mrežom ikada sastavljenom. Nije to tvrtka koja može bankrotirati. Nije to valuta koju odbor može obezvrijediti. To je imovina u najčišćem smislu riječi. Digitalna imovina. Trajni kapital.

Michael Saylor opisao je to kao kupnju gradskog bloka na Manhattanu prije nego što je itko shvatio što će Manhattan postati. Usporedba je prikladna, ali zapravo podcjenjuje slučaj. Manhattan ima troškove održavanja, poreze na imovinu, vremenske uvjete i zakone o zoniranju. Bitcoin ima matematiku.

To znači da je Bitcoin trenutno u procesu monetizacije. Apsorbira monetarnu premiju koja je povijesno bila dodijeljena drugim sredstvima, ne zbog špekulacija, već zato što je jednostavno bolji u obavljanju funkcije za koju su ta sredstva korištena. Zlato je čuvalo vrijednost pet tisuća godina. Bitcoin to radi bolje. Nekretnine su služile kao zaštita od monetarnog obezvrjeđivanja. Bitcoin to radi bez prokišnjavanja krova. Državne obveznice nudile su 'bezrizičan' povrat. Bitcoin nudi matematički zajamčen raspored ponude koji nijedan suveren ne može promijeniti. Jedna po jedna, monetarne premije ugrađene u tradicionalnu imovinu migriraju prema jedinoj imovini koja je, od prve linije koda, dizajnirana da bude nepotkupljiva.

Ljudi koji su stekli Bitcoin u njegovim najranijim godinama nisu imali sreće. Bili su pioniri. Vidjeli su nešto što je velika većina svijeta odbacila kao igračku, prevaru, mjehur ili hir, i zadržali su svoje uvjerenje kroz godine ismijavanja, kroz padove od devedeset posto, kroz regulatorno neprijateljstvo i medijski prezir. Preuzeli su najveći rizik jer su stigli prvi, a nagrada je bila proporcionalna tom riziku. Tako je funkcionirala svaka granica.

Naseljenici koji su prelazili američki kontinent u pokrivenim vagonima nisu znali hoće li pronaći zlato ili umrijeti od dizenterije. Oni koji su preživjeli i postavili svoje zahtjeve izgradili su dinastije. Oni koji su čekali željeznicu platili su premiju za zemlju koju su pioniri smatrali bezvrijednom. Bitcoin se ne razlikuje. Rani usvojitelji podnijeli su neizvjesnost. Držali su imovinu bez povijesti, bez institucionalne podrške i bez pravne jasnoće. Zauzvrat su sudjelovali u najasimetričnijem prijenosu bogatstva u modernoj povijesti.

Ali ovo nije priča o nepravdi. To je priča o poticajima koji funkcioniraju točno onako kako bi trebali. Mreža je trebala rane vjernike da je osiguraju, da pokreću čvorove, da grade infrastrukturu, da je evangeliziraju skeptičnom svijetu. Protokol ih je nagradio za tu uslugu. I sada, kako se usvajanje širi i mreža sazrijeva, rizik se smanjuje, pa tako i asimetrija. Ali smjer putovanja se ne mijenja. Postoji dvadeset i jedan milijun bitcoina i osam milijardi ljudi. Matematika oskudice ne pregovara.

Od svih klasa imovine koje će biti ponovno vrednovane u Bitcoin eri, nekretnine su najvažnije i najosobnije. Stanovanje je postalo primarni čuvar vrijednosti za globalnu srednju klasu, ne zato što ljudi vole biti stanodavci, već zato što im fiducijarni novac nije ostavio drugi izbor. Kada tvoja štednja svake godine gubi kupovnu moć, prisiljen si pronaći nešto, bilo što, što zadržava vrijednost. Za većinu ljudi, to nešto je bila kuća. I tako je stanovanje prestalo biti prvenstveno sklonište i postalo prvenstveno špekulacija.

Posljedice ove transformacije vidljive su u svakom većem gradu na Zemlji. U Londonu i Sydneyu, u Torontu i San Franciscu, u Berlinu i Barceloni, generacija mladih ljudi potpuno je istisnuta s tržišta nekretnina. Rade puno radno vrijeme i ne mogu si priuštiti polog. Plaćaju najamnine koje troše polovicu njihovog prihoda dok njihovi stanodavci akumuliraju kapital financiran istim obezvrjeđivanjem valute koje nagriza štednju stanara. Sustav nije pokvaren. Radi točno onako kako je zamišljen. Fiducijarni novac tjera kapital u nekretnine. Cijene nekretnina rastu. Oni koji već posjeduju nekretnine postaju bogatiji. Oni koji ne posjeduju postaju siromašniji. Jaz se širi sa svakim krugom monetarne ekspanzije.

Ovo nije održivo. Socijalni pritisak već raste. Štrajkovi najmoprimaca zahvatili su gradove u Njemačkoj i Španjolskoj. Prosvjedi zbog stanovanja postali su stalni dio političkog života u Irskoj i Kanadi. Glasači počinju ciljati špekulativno vlasništvo nad nekretninama kao izvor socijalne nepravde, i nisu u krivu što to čine. Ljutnja je opravdana. Ono što većina prosvjednika još ne razumije jest da korijen problema nije pohlepa. To je novac. Popravi novac i uklonit ćeš poticaj za gomilanje stanova kao čuvara vrijednosti. Još više pokvari novac i pritisak će se samo pojačati dok nešto ne popusti.

Ovdje Bitcoin mijenja putanju. Kako sve više ljudi i institucija prepoznaje Bitcoin kao superioran čuvar vrijednosti, monetarna premija koja je trenutno ugrađena u nekretnine počinje se iscrpljivati. Špekulanti koji drže nekretnine ne zato što im treba sklonište, već zato što im treba zaštita, počet će smanjivati rizik. Postavit će si jednostavno pitanje: zašto održavati portfelj stanova s podstanarima, popravcima, osiguranjem, porezima na imovinu i političkim rizikom, kada mogu držati imovinu koja brže raste, ne košta ništa za održavanje, ne može se zaplijeniti i stane na hardverski novčanik u mom džepu? Odgovor će, za sve veći broj ljudi, biti očit.

Kada ova promjena dosegne kritičnu masu, rezultat će biti kaskada. Nekretnine će doći na tržište. Cijene će pasti. I suprotno onome što su nas desetljeća uvjetovanja fiducijarnog doba naučila, ovo neće biti kriza. Bit će to korekcija. Kuće će se ponovno cijeniti prema svojoj korisnosti kao skloništa, a ne prema svojoj funkciji čuvara vrijednosti. Mlade obitelji ponovno će si moći priuštiti domove. Najamnine će se smanjiti. Društveni pritisak koji se gomilao generacijama počet će popuštati. Kapital koji napusti nekretnine neće nestati. On će teći u Bitcoin, kao što voda teče nizbrdo. Cijena Bitcoina odražavat će ovaj prijenos, ne kao špekulativni mjehur, već kao racionalnu preraspodjelu svjetskog bogatstva u njegov najtrajniji spremnik.

Repriciranje se neće zaustaviti na nekretninama. Zlato, državne obveznice, korporativni dug, likovna umjetnost, starinski automobili, rijetka vina: svaka imovina koja je ikada služila kao čuvar vrijednosti nosi monetarnu premiju koja postoji samo zato što je osnovni novac pokvaren. Kako se Bitcoin nastavlja dokazivati, desetljeće za desetljećem, kao najpouzdaniji čuvar vrijednosti koji je čovječanstvo ikada proizvelo, te će se premije polako migrirati. Ne sve odjednom. Ne u dramatičnom krahu. Ali postojano, nepovratno, kao što rijeka preoblikuje krajolik tijekom stoljeća.

Razmjere ove apsorpcije teško je shvatiti jer se ništa slično nikada prije nije dogodilo. Ukupna vrijednost globalnih nekretnina procjenjuje se na preko tristo bilijuna dolara. Zlato čini otprilike petnaest bilijuna. Tržišta obveznica premašuju sto bilijuna. Dionice, još sto bilijuna. Većina vrijednosti na tim tržištima je funkcionalna. Ljudi će uvijek trebati kuće za život, tvrtke će uvijek trebati kapital, vlade će uvijek izdavati dug. Ali monetarna premija koja se nalazi iznad te funkcionalne vrijednosti, dio cijene koji postoji isključivo zato što ljudi koriste tu imovinu kao zamjenu za zdrav novac, je ogromna. Konzervativne procjene stavljaju je u desetke bilijuna. Manje konzervativne procjene sugeriraju da je to većina globalnih cijena imovine.

Bitcoin ne mora zamijeniti tu imovinu. On samo treba apsorbirati njihovu monetarnu premiju. I to će učiniti jer je bolji u ulozi novca od bilo koje od njih. Prenosiviji je od zlata. Oskudniji je od zemlje. Likvidniji je od umjetnosti. Transparentniji je od obveznica. I za razliku od svake od ovih alternativa, može se prenositi preko granica brzinom svjetlosti, podijeliti na sto milijuna jedinica i držati u samostalnom skrbništvu bez dopuštenja bilo koje vlade, banke ili institucije. To je trajni kapital u najistinskijem smislu. Čista informacija, bez težine i neuništiva, osigurana energijom i matematikom, a ne vojskama i odvjetnicima.

Ništa od ovoga nije financijski savjet. Ova ti knjiga ne govori što kupiti niti kada to kupiti. Ona opisuje ekonomsku fiziku. Iste sile koje čine da voda teče nizbrdo i da se toplina raspršuje u hladnoću djeluju i na globalnim tržištima kapitala. Kapital traži svoje stanje najniže energije. Pet tisuća godina, zlato je bilo najbolja aproksimacija tog stanja. Posljednjih pedeset, nekretnine i dionice služile su kao nesavršene zamjene u nedostatku zdravog novca. Sada postoji Bitcoin. I ponovno određivanje cijena već je počelo. Jedino je pitanje koliko će vremena trebati ostatku svijeta da vidi ono što su pioniri vidjeli od početka: da dvadeset i jedan milijun nije samo broj. To je odredište.