Energija je istina

„Gdje god postoji korisnost, postoji i energija. Bitcoin nije iznimka.“

Jedna od najčešćih kritika upućenih Bitcoinu jest da on „rasipa“ energiju. Kritičari ukazuju na potrošnju električne energije globalne rudarske mreže, često je uspoređujući s potrošnjom energije cijelih zemalja, i to predstavljaju kao osuđujuću optužbu. Sigurno, tvrde oni, mora postojati način da se postigne isti rezultat bez sagorijevanja sve te električne energije. Odgovor je najvažniji koncept u ovoj knjizi: nekrivotvoriva skupoća. Ovaj termin, koji je skovao kriptograf Nick Szabo, odnosi se na svojstvo objekta ili procesa čiji se trošak ne može lažirati. Zlato ima nekrivotvorivu skupoću jer njegovo vađenje iz zemlje zahtijeva stvarnu potrošnju energije koja se ne može zaobići. Rolex ima nekrivotvorivu skupoću jer njegova proizvodnja zahtijeva precizno inženjerstvo koje se ne može jeftino imitirati. A Bitcoin ima nekrivotvorivu skupoću jer stvaranje novog bloka zahtijeva provjerljivu potrošnju stvarne energije.

Rudarenje Bitcoina nije samo „obrada transakcija“. To je sigurnosna usluga bez presedana po svom opsegu i sofisticiranosti. Svaki blok transakcija zapečaćen je dokazom rada (Proof of Work), kriptografskim pečatom koji dokazuje da je utrošena ogromna količina stvarne energije za provjeru tog specifičnog desetominutnog razdoblja ekonomske povijesti. Zamisli blockchain kao slojeve jantara, koji se stvrdnjavaju jedan na drugom. Da bi se izmijenila transakcija koja se dogodila prije deset minuta, morao bi otopiti najnoviji sloj jantara, što je ogroman, ali teoretski moguć utrošak energije. Da bi se izmijenila transakcija od prije godinu dana, morao bi otopiti tisuće slojeva jantara, što je utrošak koji premašuje energetsku proizvodnju cijelih nacija. Da bi se izmijenila transakcija iz ranih godina Bitcoina, trebao bi više energije nego što postoji na planetu. Što je sloj dublji, to je zapis trajniji. Samo vrijeme postaje sigurnosni mehanizam. To je ono što Bitcoinu daje njegovu nepromjenjivost, njegovu otpornost na izmjene, cenzuru ili prijevaru. Energija nije uzalud potrošena. Ona se pretvara u sigurnost zapisa. Svaki kilovat-sat koji potroši rudarska mreža pretvara se u nekrivotvorivo, termodinamičko jamstvo da je knjiga istinita.

Rudari Bitcoina nisu bezobzirni potrošači energije. Oni su, zbog ekonomske nužnosti, najučinkovitiji energetski arbitražeri na planetu. Budući da je rudarenje posao s iznimno tankim maržama, rudari su neumoljivo vođeni da pronađu najjeftinije dostupne izvore električne energije. Taj ih ekonomski pritisak neizbježno vodi do izolirane i inače rasipane energije. Hidroelektrane u udaljenim planinama proizvode električnu energiju koja nema obližnjih potrošača. Prirodni plin koji se spaljuje na mjestima vađenja nafte doslovno se spaljuje i ispušta u atmosferu jer ne postoji ekonomičan način za njegov transport. Sada se može uhvatiti i pretvoriti u prihod od rudarenja Bitcoina. Geotermalna energija na Islandu, višak solarne proizvodnje u pustinjama, višak energije vjetra izvan vršnih sati, rudari Bitcoina pojavljuju se gdje god je energija obilna, jeftina i nedovoljno iskorištena. Daleko od rasipanja energije, rudarenje Bitcoina ubrzava globalni prijelaz na obnovljive izvore pružajući zajamčenog kupca za višak proizvodnje. Projekti obnovljive energije koji bi inače bili financijski neodrživi, jer proizvode energiju u pogrešno vrijeme ili na pogrešnim mjestima, postaju profitabilni kada svoj višak mogu prodati rudarima. Rudarenje Bitcoina djeluje kao dinamički međuspremnik koji stabilizira električne mreže, apsorbira višak proizvodnje i osigurava dosljedne tokove prihoda infrastrukturi čiste energije. Sljedeći put kada netko tvrdi da Bitcoin rasipa energiju, pitaj ga koliko energije troši globalni bankarski sustav. Poslovni tornjevi, podatkovni centri, oklopni kamioni, naoružani čuvari, vojske službenika za usklađenost. Pitaj ga koliko energije troši Vojno-industrijski kompleks kako bi nametnuo status dolara kao globalne rezervne valute. Zatim ga pitaj što dobivamo zauzvrat za potrošnju energije Bitcoina: otvoren, globalan, nepotkupljiv financijski sustav koji zamjenjuje vojske posrednika matematičkom sigurnošću. Energija nije mana, ona je najvažnija značajka.

Ali postoji dublji argument, onaj koji nadilazi kilovat-sate i ugljični otisak. Svaku civilizaciju u konačnici definira ono na što odluči trošiti svoju energiju. Trošimo energiju grijući prazne poslovne tornjeve cijelu noć. Trošimo energiju prevozeći identičnu robu široke potrošnje tamo-amo preko oceana jer je arbitraža rada čini neznatno jeftinijom od lokalne proizvodnje. Trošimo energiju na proizvodnju brze mode dizajnirane da se raspadne u roku od nekoliko mjeseci kako bi mogao započeti novi ciklus potrošnje. Trošimo energiju za napajanje podatkovnih centara koji poslužuju algoritamski ciljane oglase osmišljene da se ljudi osjećaju neadekvatno kako bi kupovali stvari koje im ne trebaju. Nitko to ne naziva rasipnim jer je to utkano u tkivo normalnog ekonomskog života. Bitcoin troši energiju kako bi osigurao imovinska prava osam milijardi ljudi bez potrebe za ijednom vojskom, ijednom policijom ili ijednim birokratom. Troši energiju kako bi zajamčio da nijedno ljudsko biće, bez obzira na to koliko je moćno, ne može promijeniti knjigu, napuhati ponudu ili konfiscirati ono što pripada nekome drugome. Troši energiju kako bi stvorio prvi monetarni sustav u povijesti gdje se pravila jednako primjenjuju na seljaka u Bangladešu i predsjednika Federalnih rezervi. Ovo nije rasipanje. Ovo je najetičnije korištenje energije u modernoj ekonomiji. To je energija potrošena u službi slobode, a ne potrošnje, u službi istine, a ne manipulacije. Mehanizam dokaza rada koji podupire Bitcoin nije inženjerski kompromis. To je moralna izjava. Ona izjavljuje da sigurnost ima cijenu, da se nepotkupljivost mora platiti nečim stvarnim i da je cijena sustava koji nitko ne može prevariti energija koju nitko ne može lažirati. U svijetu koji se utapa u apstrakciji, u financijskim instrumentima koji postoje samo kao unosi u tuđoj bazi podataka, u valutama koje nisu potkrijepljene ničim osim obećanjima političara, potrošnja energije Bitcoina je sidro za fizičku stvarnost. To je termodinamički dokaz da je knjiga poštena. Ukloni energiju i uklonit ćeš poštenje. Trošak nije mana koju treba optimizirati. To je cijela poanta.

Postoji još jedna dimenzija argumenta o energiji koju većina kritičara u potpunosti propušta, a možda je i najvažnija. Bitcoin nije samo bolji čuvar vrijednosti. On je termodinamički neizbježno odredište za kapital. Michael Saylor, predsjednik Strategyja (nekada MicroStrategy) i jedan od najvažnijih zagovornika Bitcoina kao imovine riznice, nudi analogiju koja probija desetljeća financijske apstrakcije i vraća pitanje novca na temeljna načela: „Zamislite planinsko jezero koje sadrži petsto bilijuna galona vode. Pogledate dolje i vidite vodopad, prekrasan, ali turbulentan. Turbulencija je volatilnost. Turist vidi kaos i odlazi. Inženjer vidi potencijalnu energiju. Zna da je voda tamo dospjela jer je sunce isparilo ocean, vjetar ju je donio do planine, a gravitacija će je spustiti natrag. Zato gradi branu, spušta milijardu galona kroz turbinu i osvjetljava grad. Netko pita: što ako voda prestane teći nizbrdo? Pa, gravitacija. Newton je to riješio.“ Saylorova poanta je precizna: kapital, poput vode, teče prema svom stanju najniže energije. Petsto bilijuna dolara, trenutno pohranjenih u svjetskoj imovini, od nekretnina i državnih obveznica do dionica, valuta, zlata i umjetnosti, nalazi se na visini. Većina je zarobljena u ratnim zonama, propadajućoj infrastrukturi, hiperinflacijskim valutama ili skladištima s četrdesetogodišnjim vijekom trajanja. Entropija i inflacija ga neprestano nagrizaju. Bitcoin predstavlja stanje niže energije: učinkovitiji, trajniji, prenosiviji oblik kapitala koji se ne raspada, ne može se konfiscirati i ne zahtijeva vojsku za obranu. Kretanje kapitala iz tih naslijeđenih skladišta u Bitcoin nije špekulacija. To je termodinamika. Ali Saylor proširuje analogiju dalje, na područje koje se izravno povezuje s tezom ove knjige: „Prosječni životni vijek čovjeka bio je trideset godina kada smo pili prljavu vodu, jeli prljavu hranu, disali prljav zrak i imali liječnike s prljavim instrumentima. Ne možete se izvući iz toga boljom tvornicom. Ali ako ja dođem i kažem: ovo je čista voda, dajte je svojoj djeci i neće umrijeti. Uklanjanje klica iz hrane i vode je ono što vas čini da živite dvostruko duže. Bitcoin je o uklanjanju klica, toksina, iz kapitala civilizacije.“ Ovo je okvir koji sve povezuje. Prethodna poglavlja ove knjige dokumentirala su što toksični kapital čini civilizaciji: iskrivljuje vremensku preferenciju, degradira plaće, napuhuje cijene imovine izvan dosega običnih ljudi, financira ratove i koncentrira moć u rukama onih najbližih tiskanju novca. Toksin nije metafora. To je mehanizam. I poput kontaminirane vode, ne možete ga filtrirati radeći više ili proizvodeći više. Možete samo zamijeniti izvor. Bitcoin je čista voda. To je novac bez patogena proizvoljnog širenja. A kada čista voda postoji, nitko tko razumije što je to neće se dobrovoljno vratiti pijenju iz kontaminiranog bunara, bez obzira koliko kanta bila ukrašena.