Veliko redefinisanje cijena

„Bitcoin nije kompanija. Nije dionica. To je imovina u sajberprostoru. Kupovina Bitcoina danas je kao kupovina gradskog bloka na Manhattanu prije nego što je iko shvatio šta će Manhattan postati.”

Svaka imovina na svijetu je u procesu ponovnog određivanja cijene. Većina ljudi to još ne vidi jer se ponovno određivanje cijene dešava usporeno, mjereno ne u danima, već u decenijama. Ali obrazac je već čitljiv za svakoga ko želi da pogleda.

Većim dijelom ljudske historije, čuvanje vrijednosti značilo je čuvanje nečeg fizičkog. Kupovao si zemlju jer se zemlja nije mogla štampati. Kupovao si zlato jer se zlato nije moglo falsifikovati. Kupovao si nekretnine u velikim gradovima jer je ponuda poželjnih lokacija bila fiksna, a potražnja je rasla. Ovo su bila nesavršena rješenja za trajni problem: kako sačuvati plodove svog rada kroz vrijeme?

Svaki od njih je nosio troškove. Zlato se moralo čuvati. Zemlja se morala održavati. Nekretnine su zahtijevale stanare, poreze, osiguranje, popravke. Ali to su bile najbolje dostupne opcije jer se sam monetarni sistem nije mogao smatrati pouzdanim za očuvanje vrijednosti.

Bitcoin u potpunosti mijenja jednačinu. Po prvi put u historiji, postoji imovina koja je dokazivo oskudna, beskonačno djeljiva, globalno prenosiva brzinom svjetlosti, samostalno čuvana bez rizika druge ugovorne strane i osigurana najvećom računarskom mrežom ikada sastavljenom. To nije kompanija koja može bankrotirati. To nije valuta koju može obezvrijediti neki odbor. To je imovina u najčišćem smislu te riječi. Digitalna imovina. Trajni kapital.

Michael Saylor je to opisao kao kupovinu gradskog bloka na Manhattanu prije nego što je iko shvatio šta će Manhattan postati. Poređenje je prikladno, ali zapravo potcjenjuje slučaj. Manhattan ima troškove održavanja, poreze na imovinu, vremenske prilike i zakone o zoniranju. Bitcoin ima matematiku.

To znači da je Bitcoin trenutno u procesu monetizacije. On apsorbuje monetarnu premiju koja je historijski bila dodijeljena drugim sredstvima, ne zbog špekulacija, već zato što je jednostavno bolji u obavljanju funkcije za koju su ta sredstva korištena. Zlato je čuvalo vrijednost pet hiljada godina. Bitcoin to radi bolje. Nekretnine su služile kao zaštita od monetarnog obezvređivanja. Bitcoin to radi bez prokišnjavanja krova. Suverene obveznice nudile su 'bezrizičan' prinos. Bitcoin nudi matematički garantovan raspored ponude koji nijedan suveren ne može promijeniti. Jedan po jedan, monetarne premije ugrađene u naslijeđenu imovinu migriraju prema jedinoj imovini koja je dizajnirana, od prve linije koda, da bude nepotkupljiva.

Ljudi koji su stekli Bitcoin u njegovim najranijim godinama nisu imali sreće. Oni su bili pioniri. Vidjeli su nešto što je velika većina svijeta odbacila kao igračku, prevaru, balon ili hir, i zadržali su svoje uvjerenje kroz godine ismijavanja, kroz padove od devedeset posto, kroz regulatorno neprijateljstvo i medijski prezir. Preuzeli su najveći rizik jer su stigli prvi, a nagrada je bila proporcionalna tom riziku. Ovako je svaka granica ikada funkcionisala.

Naseljenici koji su prelazili američki kontinent u pokrivenim vagonima nisu znali hoće li pronaći zlato ili umrijeti od dizenterije. Oni koji su preživjeli i postavili svoje zahtjeve izgradili su dinastije. Oni koji su čekali željeznicu platili su premiju za zemlju koju su pioniri smatrali bezvrijednom. Bitcoin se ne razlikuje. Rani usvajači su podnijeli neizvjesnost. Držali su imovinu bez historije, bez institucionalne podrške i bez pravne jasnoće. Zauzvrat, učestvovali su u najasimetričnijem transferu bogatstva u modernoj historiji.

Ali ovo nije priča o nepravdi. To je priča o poticajima koji funkcionišu tačno onako kako bi trebali. Mreža je trebala rane vjernike da je osiguraju, da pokreću čvorove, da grade infrastrukturu, da je evangeliziraju skeptičnom svijetu. Protokol ih je nagradio za tu uslugu. I sada, kako se usvajanje širi i mreža sazrijeva, rizik opada, pa tako i asimetrija. Ali smjer putovanja se ne mijenja. Postoji dvadeset jedan milion bitcoina i osam milijardi ljudi. Matematika oskudice ne pregovara.

Od svih klasa imovine koje će biti revalorizovane u Bitcoin eri, nekretnine su najznačajnije i najličnije. Stanovanje je postalo primarni čuvar vrijednosti za globalnu srednju klasu, ne zato što ljudi vole biti stanodavci, već zato što im fiat novac nije ostavio drugi izbor. Kada tvoja štednja gubi kupovnu moć svake godine, prisiljen si pronaći nešto, bilo šta, što zadržava vrijednost. Za većinu ljudi, to nešto je bila kuća. I tako je stanovanje prestalo biti prvenstveno sklonište i postalo prvenstveno špekulacija.

Posljedice ove transformacije vidljive su u svakom većem gradu na Zemlji. U Londonu i Sydneyu, u Torontu i San Franciscu, u Berlinu i Barceloni, generacija mladih ljudi je potpuno istisnuta s tržišta nekretnina. Rade puno radno vrijeme i ne mogu priuštiti depozit. Plačaju kirije koje troše pola njihovog prihoda dok njihovi stanodavci akumuliraju kapital finansiran istim monetarnim obezvređivanjem koje nagriza štednju stanara. Sistem nije pokvaren. Radi tačno onako kako je dizajniran. Fiat novac tjera kapital u nekretnine. Cijene nekretnina rastu. Oni koji već posjeduju imovinu postaju bogatiji. Oni koji ne posjeduju postaju siromašniji. Jaz se širi sa svakim krugom monetarne ekspanzije.

Ovo nije održivo. Socijalni pritisak se već gomila. Štrajkovi kirije su zahvatili gradove u Njemačkoj i Španiji. Stambeni protesti postali su stalni dio političkog života u Irskoj i Kanadi. Glasači počinju da ciljaju špekulativno vlasništvo nad imovinom kao izvor socijalne nepravde, i nisu u krivu što to čine. Ljutnja je opravdana. Ono što većina demonstranata još ne razumije je da korijen problema nije pohlepa. To je novac. Popravi novac i uklonit ćeš poticaj za gomilanje stanova kao čuvara vrijednosti. Još više pokvari novac i pritisak će se samo pojačati dok nešto ne popusti.

Ovdje Bitcoin mijenja putanju. Kako sve više ljudi i institucija prepoznaje Bitcoin kao superioran čuvar vrijednosti, monetarna premija koja je trenutno ugrađena u nekretnine počinje da se iscrpljuje. Špekulanti koji drže imovinu ne zato što im treba sklonište, već zato što im treba zaštita, počeće da smanjuju rizik. Postaviće sebi jednostavno pitanje: zašto održavati portfelj stanova sa stanarima, popravkama, osiguranjem, porezima na imovinu i političkim rizikom kada mogu držati imovinsko pravo na donosioca koje brže raste, ne košta ništa za održavanje, ne može se zaplijeniti i stane na hardverski novčanik u mom džepu? Odgovor će, za sve veći broj ljudi, biti očigledan.

Kada ova promjena dostigne kritičnu masu, rezultat će biti kaskada. Nekretnine će doći na tržište. Cijene će pasti. I suprotno onome što su nas decenije fiat-ere naučile, ovo neće biti kriza. Biće to korekcija. Kuće će se ponovo cijeniti po svojoj korisnosti kao sklonište, a ne po svojoj funkciji čuvara vrijednosti. Mlade porodice će ponovo moći priuštiti domove. Kirije će se smanjiti. Socijalni pritisak koji se gradio generaciju počeće da popušta. Kapital koji napusti nekretnine neće nestati. On će se sliti u Bitcoin, kao što voda teče nizbrdo. Cijena Bitcoina će odražavati ovaj transfer, ne kao špekulativni balon, već kao racionalnu realokaciju svjetskog bogatstva u njegov najtrajniji kontejner.

Ponovno određivanje cijena se neće zaustaviti na nekretninama. Zlato, državne obveznice, korporativni dug, fina umjetnost, starinski automobili, rijetko vino: svaka imovina koja je ikada služila kao čuvar vrijednosti nosi monetarnu premiju koja postoji samo zato što je osnovni novac pokvaren. Kako Bitcoin nastavlja da se dokazuje, deceniju za decenijom, kao najpouzdaniji čuvar vrijednosti koji je čovječanstvo ikada proizvelo, ove premije će se polako migrirati. Ne sve odjednom. Ne u dramatičnom krahu. Ali postojano, nepovratno, kao što rijeka preoblikuje pejzaž tokom vijekova.

Razmjere ove apsorpcije teško je shvatiti jer se ništa slično nikada prije nije dogodilo. Ukupna vrijednost globalnih nekretnina procjenjuje se na preko tri stotine biliona dolara. Zlato čini otprilike petnaest biliona. Tržišta obveznica premašuju sto biliona. Dionice, još sto biliona. Većina vrijednosti na ovim tržištima je funkcionalna. Ljudima će uvijek trebati kuće za život, kompanijama će uvijek trebati kapital, vlade će uvijek izdavati dug. Ali monetarna premija koja se nalazi iznad te funkcionalne vrijednosti, dio cijene koji postoji isključivo zato što ljudi koriste ovu imovinu kao zamjenu za zdrav novac, je ogromna. Konzervativne procjene je stavljaju u desetine biliona. Manje konzervativne procjene sugerišu da je to većina globalnih cijena imovine.

Bitcoin ne treba da zamijeni ovu imovinu. On samo treba da apsorbuje njihovu monetarnu premiju. I to će učiniti jer je bolji u ulozi novca od bilo koje od njih. On je prenosiviji od zlata. On je oskudniji od zemlje. On je likvidniji od umjetnosti. On je transparentniji od obveznica. I za razliku od svake od ovih alternativa, može se prenositi preko granica brzinom svjetlosti, podijeliti na sto miliona jedinica i držati u samostalnom čuvanju bez dozvole bilo koje vlade, banke ili institucije. To je trajni kapital u najistinitijem smislu. Čista informacija, bez težine i neuništiva, osigurana energijom i matematikom, a ne vojskama i advokatima.

Ništa od ovoga nije finansijski savjet. Ova knjiga ti ne govori šta da kupiš ili kada da kupiš. Ona opisuje ekonomsku fiziku. Iste sile koje čine da voda teče nizbrdo i da se toplota rasipa u hladnoću djeluju na globalnim tržištima kapitala. Kapital traži svoje stanje najniže energije. Pet hiljada godina, zlato je bilo najbolja aproksimacija tog stanja. Posljednjih pedeset, nekretnine i dionice služile su kao nesavršene zamjene u odsustvu zdravog novca. Sada postoji Bitcoin. I ponovno određivanje cijena je već počelo. Jedino pitanje je koliko će vremena trebati ostatku svijeta da vidi ono što su pioniri vidjeli od početka: da dvadeset i jedan milion nije samo broj. To je odredište.